Mnogo strana moćnog ekrana

  1. novembra 2026. godine je održan 8. simpozijum Klinike za decu i omladinu Instituta za mentalno zdravlje u Beogradu pod nazivom „Mnogo strana moćnog ekrana“. U savremenom dobu se sve više govori o digitalnom ekosistemu koji, sem porodice i društva, ima značajan uticaj na razvoj u detinjstvu.

Studija koju je sproveo Institut za mentalno zdravlje u Beogradu 2026. godine na uzorku učenika uzrasta od 4. razreda osnovne škole do 4. razreda srednje škole dobijen je podatak da je prosečno vreme na digitalnim uređajima 3,77 sati, od toga 1,55 sati na igricama u proseku. Igrom zasnovano detinjstvo je zamenjeno detinjstvom na mrežama, a cilj je pokazivanje sebe pred drugima umesto povezivanja sa drugima i interakcije. Od 9. do 15, godine je najosetljiviji period u razvoju, kada ekrani vrše najintezivniji uticaj. Ekran „istiskuje“ fizičku aktivnost, razgovor, san, pažnju, egzekutivne funcije, a moguć je razvoj zavisnosti.

Pošto digitalni uređaji nemaju samo i nužno negativne efekte, već mogu biti korisni za učenje, komunikaciju, brže dolaženje do informacija itd.treba uzeti u obzir i ono što je pozitivno u njihovoj primeni i napraviti balans i realnu sliku o tome kako je integrisan u svakodnevni život i funkcionisanje porodice.

Ne treba zanemariti zabrinutost roditelja i nastavnika o štetnom uticaju digitalnih uređaja, pa su preporuke u smislu praćenja korišćenja ekrana kod dece sledeće ( 4K):

  • Koliko? – Koliko vremena dete provodi pred ekranima
  • Kakav sadržaj? – Nije svejedno kakvim sadržajima je tokom tog vremena izloženo, da li vreme provodi isključivo u igranju igrica, na društvenim mrežama ili gleda edukativne sadržaje, praktične savete itd.
  • Kako? – Kako koristi ekrane, uz razgovor roditelja i deteta o sadržajima, vremenu i načinu korišćenja ekrana
  • Kada i zašto? – Važno je znati u kojim situacijama dete poseže za ekranom, da li mu on služi za komunikaciju sa drugima ili je prosto izloženo različitim sadržajima kao pasivan primalac informacija, umiruje se ekranom itd.

Pošto su ekrani deo svakodnevnog života kako dece, tako i odraslih, važan je i uticaj modela koji roditelji pružaju deci. Deca uče iz onoga što vide, a manje iz onoga što im se kaže kako treba da se ponašaju.

Prema istraživanju koje je sproveo UNICEF od 2013. do 2023. godine zabeležen porast od 37% u poremećajima mentalnog zdravlja. U svim razvijenim zemljama gde je brzina usvajanja digitalnih tehnologija veća, raste i prevalencija depresije, anksioznosti i samopovređivanja, dok ekrani nešto manje utiču na ADHD i poremećaje ponašanja.

 

Kada treba da se zabrinemo?

Ako je broj sati koje dete provodi pred ekranima usklađen sa ostalim aktivnostima koje obavlja bez ekrana ( igra, čitanje knjiga, vreme provedeno u razgovoru sa članovima porodice…), ako korišćenje ekrana ne remeti ritam, rutine i svakodnevno fukcionisanje, onda je ekran uspešno integrisan u život deteta. Ukoliko dolazi do remećenja sna, obroka, igre usled prekomerne upotrebe ekrana i dete jako teško podnosi prekid korišćenja ekrana, to su signali koji nam ukazuju da treba nešto da preduzmemo povodom toga. Nije najbitniji broj sati koje dete provede pred ekranima, više se radi o tome na koji način oni koriste ekrane, šta konzumiraju dok su na ekranima i kako to utiče na njihov sveukupni život i razvoj. Do zloupotrebe dolazi kada programi, aplikacije, algoritmi koji su dizajnirani na neuropsihološkim kukakama preuzmu kontrolu nad pažnjom korisnika. Svesna namera da se koristi ekran u odgovarajuće svrhe i kompulzivno proveravanje sadržaja kako ne bi nešto propustili nisu jedno isto. Ako se pređe granica u tri aspekta: vreme, emocija i pažnja, govori se o zavisnosti.

Kada govorimo o rešenjima, važno je pomenuti da je Australija prva uvela zabranu korišćenja društvenih mreža za decu mlađu od 16 godina. Pored nje, još neke zemlje su u procesu uvođenja zabrane, Turska, Malezija, Indonezija, a zabranu najavljuje još 10 zemalja, kao što su Grčka, Danska, Slovenija, Kanada… Međutim, prva istraživanja su pokazala da zabrana nije donela rešenje ovog problema jer je 8 od 10 dece nastavilo da koristi mreže i pored zabrane. Ključ je u prikazu deci da razmeju zašto je to štetno. Dakle, rešenje je u osnaživanju dece i njihovoj edukaciji, ograničenju štetnih mehanizama i efekata uz razvijanje „digitalnog kompasa“ za roditelje i decu.

Preporuke za porodice sa adolescentima:

  • Navigacija kroz naučnu literaturu, prevedeno na jezik svakodnevnice ( razgovarati sa adolescentima njihovim jezikom o tome kako dititalni uređaji mogu biti štetni)
  • Zajednička analiza Screen time-a ( da adolsecent učestvuje u dogovoru oko dozvoljenog vremena na digitalnim uređajima)
  • Razumeti šta i zašto gledaju ( razgovarati sa njima o sadržajima)
  • Razumeti koji su funkcionalni benefiti korišćenja digitalnih uređaja ( brže dolaženje do informacija, zabava, komunikacija sa članovima porodice i prijateljima koji žive daleko itd.)
  • Digital detox za celu porodicu ( npr. 48 sati bez digitalnih uređaja za sve članove porodice s vremena na vreme)
  • Revizija pravila na 6 meseci ( kako je adolescent koristio digitalne uređaje u prethodnom periodu, kako će koristiti na dalje)

 

© Copyright - Škola Ruđer Bošković / Design & Development Print & Screen